Izložba koja otvoreno progovara o životu umjetnika u Hrvatskoj

Izložba koja otvoreno progovara o životu umjetnika u Hrvatskoj

Izraz emocija, stanja i iskustava, ogoljivanje samog sebe i svoje duše kroz umjetnički rad hrabar je potez koji obvezuje promatrača na vlastiti doprinos tj. povratnu reakciju na percipirano i spoznato. Akademska umjetnica Ivana Bajcer u novom ciklusu radova istražuje “totalitet čovjeka kao kozmičkog bića” polazeći prvenstveno od same sebe. Sagledavši cjelovitost njezinog ciklusa navire misao poznatog slikara Hansa Hartunga: “Što dublje poniremo u sebe, to će jasniji i uvjerljiviji biti i rad koji stvaramo iz dubine duše i to će bogatiji biti i naš vlastiti izraz.”

Ivana Bajcer izražava, iznosi i obrađuje osobna emocionalna i psihička stanja unutar tekstualnih i vizualnih formi u mediju umjetničkih knjiga, sketchbooka, grafika i crteža. Sketchbook kao krajnje osobna forma obuhvaća pripremu i bilježenje misli i rijetko kada se percipira kao završni rad. S druge strane, umjetničke knjige zaštićene su koricama, a njihovim otvaranjem i listanjem postepeno upoznajemo autoričinu nutrinu, dok je medij grafike vjerojatno najdirektniji vid komunikacije unutar ovog ciklusa. Autorica u fokus stavlja ulogu pojedinca u društvu i utjecaj društva i okruženja na pojedinca tj. koliko okruženje i zajednica utječe na naš karakter, stanje, raspoloženje i osobni rast. Svaki pojedinac ustrojen je prema individualno oblikovanim moralnim načelima i principima djelovanja koji počivaju na odgoju, zajednici i društvu kao i na osobnim iskustvima i saznanjima. Izlaganjem svojih najdubljih strahova i nesigurnosti umjetnica ukazuje povjerenje promatraču i potiče ga da učini isto tj. da ponukan tuđim iskrenim ogoljivanjem sagleda i valorizira sâm sebe. Tko smo, što smo i od čega smo satkani? Kroz crtež, grafiku i tekst Ivana Bajcer nastupa iz različitih pozicija i uloga ukazujući na nezadovoljstvo, strahove i probleme s kojima se susrela u području privatnog života i profesionalnog djelovanja.

Radove objedinjuje prepoznatljivi rukopis autorice, dok ritam definira izmjena dinamike vizualnog i tekstualnog, figurativnog i apstraktnog, te simboličnog i narativnog. Svaka stranica umjetničke knjige može stajati kao samostalna misao preuzimajući funkciju pauze ili akcenta, a istovremeno je i sastavni dio cjeline. Radovi prikazuju ljudske figure s metamorfiziranim dijelovima tijela, a povremeno su upotpunjeni tekstom koji ukazuje na autoričine preokupacije poput “pokosio me umor”, “žuljevi od umjetnosti” i “ruka me ne sluša”. Između figurativnih radova s natpisima javljaju se misaone pauze u vidu apstraktnog crteža. Pojedine misli su krajnje mračne, morbidne i teške poput prikaza ležeće figure ispod koje se nalazi tekst “pokop nježni daruj mi gospodine”, dok su pojedini natpisi krajnje ironični poput teksta “ja sam revolucionarka” koji stoji uz crtež izmorenog i napaćenog lica. Velik broj radova ukazuje na osjećaj bespomoćnosti te nemogućnost umjetničkog stvaranja zbog nedostatka vremena što dovodi do izgubljenosti, preopterećenja i povećane doze samokritičnosti. Različiti formati omogućuju širok spektar asocijacija, percepcije i doživljaja – od najmanjih intimnih formi gdje je potrebna veća koncentracija i fokus na detalje pa do većih djela koji pri prvom pogledu pružaju inicijalnu emociju i informaciju. Pojedine umjetničke knjige bazirane su na čistoj likovnosti gdje sami oblici progovaraju o emocijama i stanjima autorice. Isti princip primijenjen je i na crtežima većih formata koji likovno sumiraju niz emocija i stanja ranije detaljno analiziranih kroz manje formate i tekst.

Postupak otvaranja i listanja zasebnih umjetničkih knjiga daje osjećaj postepenog upoznavanja osobnosti autorice dok se istovremeno odvija dvostruki proces: upoznavanjem umjetnice spoznajemo i sami sebe kroz niz situacija, stanja i emocija u kojima smo se možda i sami zatekli ili su nas potakle da ih istražimo i zamislimo se nad njima. Umjetnička knjiga malog formata “Od mene za mene” svojevrsna je autoričina posveta samoj sebi kroz niz poruka poput “umorna sam od pozitivnog razmišljanja”, “ambicija je iščupala zdravi korijen”, “radim da bih preživjela, a ne živjela”. Zbog nemogućnosti potpune posvete umjetnosti Ivana Bajcer stvara umjetnost iz života. U seriji umjetničkih knjiga “Patnje mlade umjetnice” autorica bilježi život s namjerom da izražavanjem kroz umjetnost riješi vlastite nemire, ali i potakne druge na isti čin.

Bez sumnje, vrijeme je danas najveća vrijednost i imovina. Većina umjetnika u pravilu ne može živjeti od svoje umjetnosti, već je primorana obavljati niz drugih poslova kako bi osigurali egzistenciju te se u slobodno vrijeme posvetili svom primarnom pozivu. Ivana Bajcer u nizu vanrednih radova prepoznatljivog i jedinstvenog rukopisa propitkuje kako pronaći vrijeme za umjetnost, kako se vratiti umjetnosti kojoj pripada i dati sebi ono što osjeća i zna da može stvoriti.

Autor: Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.