COVER

cover.hr sve što trebate vidjeti, znati i imati za dobar životni stil

Oznaka: Ivica Đikić

  • Roman Ivane Bodrožić „Sinovi, kćeri“ dobitnik Nagrade „Meša Selimović“ za najbolji roman 2020.!

    Roman Ivane Bodrožić „Sinovi, kćeri“ dobitnik Nagrade „Meša Selimović“ za najbolji roman 2020.!

    Svečanom dodjelom ove ugledne nagrade koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije već se tradicionalno završavaju međunarodni književni susreti Cum Grano Salis u Tuzli. Tako je u subotu 9. listopada 2021. u Narodnom kazalištu Tuzla žiri, u čijem su sastavu dosadašnji dobitnici Semezdin Mehmedinović, Senka Marić, Ivica Đikić, Milorad Popović i Mirjana Đurđević, odlučio da nagrada pripadne Ivani Bodrožić za roman „Sinovi, kćeri“.

    Predsjednik žirija Semezdin Mehmedinović u obrazloženju odluke žirija između ostalog je rekao: „Ivana Bodrožić opisuje kolaps intime u porodici, opisuje društvo neslobode, opisuje prirodu konzervativnog sistema u kojem je drukčije i manjinsko izloženo nasilnoj kontroli isključivanja. Ova hrabra knjiga s brutalnom otvorenošću govori o problemima koji se uglavnom prešućuju, a književnost ih je nepravedno zaobilazila. Knjiga ‘Sinovi, kćeri’ je poziv na promjenu. U pitanju je hrabrost udružena s književnim darom.“

    Prilikom preuzimanja nagrade autorica je istaknula: „Osobno, vjerujem u književnost koja mijenja, vjerujem u lojalnost tekstu koji nas suočava sa svijetom u kojem živimo, i smatram da toj lojalnosti treba pretpostaviti svaku drugu. Raspadom zemlje u kojoj sam rođena i u kojoj su mnogi od nas živjeli, rekla bih da smo najviše od svega, pored ljudskih žrtava, ostali bez ljudskog dostojanstva, neovisno na kojoj strani smo bili. Upravo zato drago mi je što sam nagrađena baš ovom nagradom koja je jedina na tragu težnje za razumijevanjem, koja inzistira na našim sličnostima i zanemaruje male razlike.“

    U užem izboru bili su i romani „Kontraendorfin“ Svetislava Basare, „Putujuće kazalište“ Zorana Ferića, „Posavljak: Izvedeni iz kičmi“ Amile Kahrović te „Mladenka kostonoga“ Želimira Periša. Selektori šireg izbora, koji su predložili šesnaest romana za ovu nagradu, bili su Hadžem Hajdarević (za BiH), Vladimir Arsenić (za Srbiju), Jagna Pogačnik (za Hrvatsku) i Aleksandar Radoman (za Crnu Goru).

    Roman „Sinovi, kćeri“ uvršten je i u finale književne nagrade Tportala za najbolji hrvatski roman, sprema se i američko izdanje, a NSK ga je odabrala za listu 18 najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga, dizajn naslovnice i grafičko oblikovanje radila je Ivana Pamuković.

    Ivana Bodrožić donosi nam priču o obitelji, ljubavi, tijelu, ženskosti i slobodi ispripovijedanu iz tri perspektive: jedne kćeri, jednog sina i jedne majke. Na momente lirski, a s izraženom dramskom napetošću koja se najbolje uočava u odnosu između majke i kćeri, ovaj nam roman donosi i priču o drugosti, prvenstveno drugosti u tijelu. Ukazuje i na neraskidivu vezu između naših privatnih sloboda, ljudskog dostojanstva i društvenih okolnosti te posredstvom empatije kao najvažnijim rekvizitom, razbija okove i otključava naše živote, zapretene obiteljske odnose i zabranjene ljubavi.

    Roman „Sinovi, kćeri“ Ivane Bodrožić objavio je Corto Literary u imprintu Hermes i dostupan je u svim knjižarama u Hrvatskoj i na www.hermes-naklada.com. Na našoj internetskoj stranici u odjeljku Press kit mogu se preuzeti svi materijali o knjizi, a u privitku ovog maila donosimo vam Ivanin govor prilikom primanja nagrade, anotaciju o romanu i nekoliko fotki same knjige.

  • Ivica Đikić – Beara – COVER

    Ivica Đikić – Beara – COVER

    Ivica Đikić - Beara - COVER
    Ivica Đikić – Beara – COVER

    Ivica Đikić – Beara – COVER

    Kapetan bojnog broda Ljubiša Beara bio je previše akti­van, predan i zločinački kreativan u četverodnevnoj ili petodnevnoj operaciji pogubljenja bošnjačkih zarobljeni­ka iz Srebrenice da bi ga se moglo uklopiti u kalup neu­tralnog izvođača tuđih zamisli i naređenja. On je u sva­kom trenutku bio upućen u krajnju namjeru sa zaroblje­nicima, on je osmišljavao i poduzimao presudne korake za prevođenje smrtonosne zamisli u stvarnost. Djelovao je iz uvjerenja da se to mora učiniti, a ne zato što je bio dehumanizirani kotačić u perfektno uštimanom stroju za proizvodnju smrti, dehumanizirani kotačić bez čijeg bi sudjelovanja ionako sve na kraju opet bilo isto. Takav stroj naprosto nije postojao u rukama bosanskih Srba, na­ročito ne tog zadnjeg ratnog ljeta, a ono što je proizvelo smrt sredinom srpnja 1995. na području Srebrenice, Bra­tunca i Zvornika bila je improvizirana struktura zla koju je Beara osobno konstruirao, i to u hodu, da posluži svrsi i da generalu Mladiću i svima ostalima pokaže da je kadar organizirati pogubljenje gotovo nezamislivih razmjera.

     

    Ljubiša Beara krenuo je, poput većine, li­nijom manjeg otpora. Jednu vjeru, koja se bazirala na proklamiranom ateizmu i ju­goslavenskom nadnacionalnom identite­tu, zamijenio je drugom, koja je, uprošće­no, bila ukorijenjena u mitu o izabranosti i povijesnoj važnosti srpske nacije preži­vjele zahvaljujući čudotvornim moćima pravoslavlja. Josipa Broza Tita zamijenio je Slobodan Milošević, odnosno Ratko Mladić. No to je bio samo preduvjet da bi se pukovnik Beara pretvorio u ličnost koja osmišljava i praktično upravlja masovnim ubijanjem osam tisuća bošnjačkih zarobljenika. Što ga je konkretno pokretalo? Kako je uopće shvaćao svoju ulogu u ma­sovnom ubojstvu za koje je morao znati da je stravično, ukoliko je u tom četverodnevnom ili petodnevnom vrtlogu adrena­lina, alkohola, vreline, straha i smrti, našao i trenutak za introspekciju, za autorefleksi­ju? Je li pukovnik Beara ikada, a naročito u srpnju 1995., uopće bio osposobljen da sa­gleda sebe i svoje postupke iz perspektive koja bi barem težila objektivnosti?

    GODINA IZDANJA 2016
    JEZIK IZDANJA Hrvatski
    BIBLIOTEKA Cicero
    NAKLADNIK / PROIZVOĐAČ Naklada Ljevak
    FORMAT 135×210 mm
    BROJ STRANICA 248 stranica
    UVEZ tvrdi uvez

    Izvor